Prijevod pisma učenika Amira Ariana Hassanlooa (10) iz Zanjana u Iranu svom kolegi iz razreda Parsi.

Pripovijeda o zatvaranju škola tijekom rata i nametnutoj vojnoj agresiji SAD-a i Izraela na Iran Osvojio je treće mjesto na 55. međunarodnom natjecanju u pisanju pisama za mlade u organizaciji Svjetske poštanske unije 2026.

Dragi Chubby I,

Danas smo se, nakon punih mjesec dana izbivanja, vratili kući. Kad sam ušao u svoju sobu, primijetio sam da su prozori potpuno prašnjavi; kao da je netko na njih stavio zamućeni filter pa nisam mogao dobro vidjeti dvorište. Kad je mama očistila stakla, pogledao sam van i ugledao veliku platanu u našem vrtu. Neke su joj grane bile slomljene, ali činilo se da se raduje što me vidi, a njene nove, male ručice mahale su mi.

 

Parsa,

Sjećaš se vremena kad se nastava još održavala uživo? Kad smo zajedno jeli sendviče sa salatom od jaja? Rekao sam ti da se želim prijaviti na natjecanje u pisanju pisama. Čak sam imao i jednu ideju u glavi, ali zbog onoga što se dogodilo, potpuno sam na to zaboravio.

 

U to se vrijeme još ništa loše nije dogodilo toj školi na jugu zemlje. Klub je bio otvoren, imali smo satove glazbe, parkovi su bili otvoreni; sve je bilo otvoreno. Iako je mama govorila ''ne'', svejedno sam igrao Call of Duty. Svaki sam dan prelazio na višu razinu. Stalno sam razmišljao kako postajem jači od svih ostalih.

 

Sjećam se da sam ti pričao kako su moji napadi postajali sve precizniji. Čak sam ti ih oponašao i konačno si pristao instalirati igru na mobitelu svog oca. Bio sam tako uzbuđen jer smo mogli zajedno igrati online.

 

No, te subote, neposredno prije početka trećeg sata, iznenada su zatvorili školu i sve se promijenilo. Isprva smo bili samo iznenađeni i sretni što smo oslobođeni nastave, ali onda smo začuli eksploziju. Vidio sam da su se neka djeca toliko uplašila da im je pozlilo. Školsko se dvorište pretvorilo u golemi mravinjak, a ja nisam ni primijetio kada si i kamo nestao.

 

Koljena su mi se toliko tresla da sam jedva stajao. U tom sam trenutku shvatio da sva ona moć za koju sam mislio da je imam u igri Call of Duty u stvarnom svijetu ne znači baš ništa. Tada sam počeo osjećati odbojnost prema ideji ubijanja ljudi, čak i u igri. Iste večeri, dok smo se vozili iz grada, izbrisao sam Call of Duty s tatinog mobitela.

 

Parsa,

Sada kada je rat prisilio škole da pređu na online nastavu, jako mi nedostaju naš učitelj i veliko školsko dvorište s oslikanim zidovima. Nedostaju mi Arsam, Shayan, a i ti; jer te nije bilo na posljednjih nekoliko sati online nastave. Otkad si prestao odgovarati na moje poruke, i ja sam zamrzio online nastavu. To je nastava na kojoj nas Arsam više ne može ometati svojim smiješnim grimasama, Shayan ne može dijeliti svoje ukusne grickalice, a tebe više nema pokraj mene da gledaš kako crtam. Prošli sam tjedan nacrtao sliku na kojoj trčimo po školskom dvorištu i poslao ti je, ali ti je još nisi ni "vidio".

 

Ovo pismo više ne pišem samo zbog natjecanja. Pišem ga iz dubine srca jer sam zabrinut za tebe. Nikad nisam mislio da će, kad ovo napokon napišem, to biti zbog nečeg tako stvarnog. Ne znam jesi li ljut na mene ili ti se dogodilo nešto loše. Samo se nadam da znaš koliko mi znači čuti se s tobom.

 

Sad kad je uspostavljeno primirje i kad smo se vratili kući, većinu vremena provodim sam u svojoj sobi. Mama i ja smo je počistili i spremili sve one stare stvari. Nećeš vjerovati, ali neke mi se igračke čine potpuno novim! Obrisali smo prašinu s polica i sve prerasporedili. Mama mi je dala zadatak da bacim stare, nepotrebne igračke kako bi ona mogla usisati.

 

Otkrit ću ti tajnu: sjećaš li se onog crtića Priča o igračkama 3? Baš kao i Andy, sačuvao sam neke od svojih igračaka i sakrio ih iza stepenica. Ne mogu vjerovati da ti nikad nisam pričao o svom ljepljivom, gnjecavom majmunu; kad ga baciš, zalijepi se za zid i strop i tako smiješno visi. Čak sam zaboravio kako sam ga nazvao. Pitao sam mamu, ni ona se nije mogla sjetiti, ali to je u redu. Majstor si za te stvari i možeš smisliti fora ime za njega, baš kao što si nama uvijek davao nove nadimke. Kad dođeš, odmah ću ti ga dati i siguran sam da će ti se svidjeti.

 

Već se mjesec dana mama i tata silno trude da me smire i ne dopuste da shvatim što se događa, ali i sam sam nekoliko puta čuo eksplozije bombi. Bojim se, Parsa. Bojim se da će mi uništiti sobu baš kao onu školu i druga mjesta u gradu. Bojim se da se više neću moći igrati s tobom i svojim igračkama. Čak više ni ne čujem drugu djecu kako se igraju na ulici.

 

Nikad nisam razumio na što je mama mislila kad je rekla: "Živi svoj život za stvarno." Znao sam provoditi sate igrajući Call of Duty i nisam ni primjećivao kako brzo vani pada mrak. Mislim da sada bolje razumijem što znači živjeti i igrati se - za stvarno. Molim te, obećaj mi da ćeš doći ovdje prije nego što bude prekasno kako bismo se mogli igrati. Želim da zajedno uklonimo tu prašinu s naših života i sagledamo svijet onakvim kakav stvarno jest.  

Sjećaš li se kad sam ti poslao slike jasmina iz našeg vrta koji cvjeta noću, a ti si rekao da ne znaš kako miriše? Želim da dođeš kako bismo zajedno pomirisali to cvijeće.

 

Ah da, uz ovo ti pismo šaljem i svoju novu sliku. Jedva čekam da mi se javiš.

 

Tvoj pravi prijatelj,

Amir Arian