Intervju iranskog veleposlanika Nj.E. g. Amira Hosseina Gharibnejada za Večernji list

Izraelski je režim samo prošle godine ubio gotovo 250 novinara i bio odgovoran za smrti dvije trećine ubijenih novinara u svijetu. Međutim u konačnici osveta usmjerena protiv istine i njezinih zagovornika neće polučiti nikakav učinak dok ljudi diljem svijeta toga postaju sve svjesniji

Iran nikoga nije napao stoljećima, a Izrael slijedeći ideju 'Velikog Izraela' nekažnjeno napada zemlje u regiji

U jeku krhkog primirja i pojačanih napetosti na Bliskom istoku, razgovarali smo s Amirom Hosseinom Gharibnejadom, veleposlanikom Islamske Republike Iran u Hrvatskoj. Dok se postavlja pitanje koliko je prekid vatre uopće održiv i prijeti li skori raspad primirja, Teheran ističe nepovjerenje prema Washingtonu i Tel Avivu nakon vojnih akcija usred diplomatskih procesa. U intervjuu govori o strategiji „primirje sada, pregovori kasnije“, odnosima sa SAD-om, sigurnosti Hormuškog tjesnaca te ulozi međunarodne zajednice u sprečavanju daljnje eskalacije.

Koliko je trenutačno primirje stabilno i postoji li realna opasnost njegova raspada u danima koji slijede?

Ilegalne vojne invazije američkog i izraelskog režima na Iran u lipnju 2025. i veljači 2026. godine usred diplomatskih pregovora pokazale su da se riječima i ponašanju američkog režima ne može ni na trenutak povjerovati. Stoga smatram da ne možemo govoriti o održivom prekidu vatre sve dok se rat i nasilje prepoznaju kao alati moći u glavama Trumpa, Netanyahua i njihove ekipe. Prema mojemu mišljenju, sve dok dužnosnici Bijele kuće daju prioritet politici izraelskog režima (Izrael na prvom mjestu), ne možemo govoriti o održivom prekidu vatre.

Iran je predložio pristup „primirje sada, pregovori kasnije“. Što stoji iza takve strategije?

Nije dovoljno osloniti se samo na medijske izvještaje kako bi se procijenio proces pregovora. Ti su izvještaji u mnogim slučajevima kontradiktorni, a pokazalo se i da su mnogi od njih netočni. Čvrsto stajalište Islamske Republike Iran, kojeg se zadnjih godina držimo, jest da se prava zemlje u raznim područjima trebaju osigurati metodama utemeljenim na međunarodnim pravilima. U tom smislu nastavit ćemo osiguravati prava naše zemlje na miroljubivo korištenje nuklearne energije na temelju Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i braniti se od ilegalne oružane agresije kao i prije. Postizanje uvjeta za trajni mir u regiji krajnji je cilj Irana. Iran nije tražio prekid vatre ni u jednom od dva rata. Tražimo trajni mir, a to dokazujemo neprestanim pridržavanjem diplomatskih procesa i dogovorenih rješenja. Kada druga strana odbaci dogovoreno rješenje i sporazum poput JCPOA-a i dvaput napadne Iran usred pregovora, jasno je da ta druga strana mora ozbiljno promijeniti svoj pristup. Stoga je iranska strategija potpuno jasna i ista kao i prije: osigurati prava zemlje na temelju međunarodnih pravila, bilo pregovorima i diplomacijom ili obranom od vojne agresije.

Što je u ovom trenutku najveća prepreka dogovoru sa SAD-om?

Najveća prepreka pri postizanju sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama proizlazi iz njihove politike prema Islamskoj Republici Iran tijekom proteklih 47 godina: destruktivne navike Amerike, posebno inzistiranje na sankcijama i ekonomskom pritisku, česte promjene politika i stajališta prema Iranu, prijeteća retorika i neuspjeh američkih čelnika da priznaju temeljna prava iranskog naroda.

Postoje li konkretni rokovi za postizanje trajnog sporazuma ili je nastupio dugotrajni zastoj?

Za osiguranje naših nacionalnih interesa ne postoji rok. Iran je oduvijek izjavljivao da će pozdraviti svaki sporazum koji vodi priznavanju prava iranskog naroda i u tom pogledu ne postoji određeni vremenski okvir. Diplomacija je alat za osiguranje nacionalnih interesa i sigurnosti, a mi ćemo poduzeti mjere kad god zaključimo da postoje potrebni i logični razlozi za korištenje ovog alata kako bismo ostvarili nacionalne interese, učvrstili postignuća iranskog naroda i spriječili neprijatelja da postigne svoje zlokobne ciljeve.

Koliko je situacija oko Hormuškog tjesnaca danas blizu eskalacije i može li utjecati na globalnu sigurnost?

Trenutačna situacija u Hormuškom tjesnacu izravna je posljedica američke i izraelske vojne agresije na neovisnu državu, članicu Ujedinjenih naroda. Do 28. veljače Hormuški tjesnac i cijeli Perzijski zaljev bili su sigurni. Međunarodna zajednica stoga mora proglasiti SAD i izraelski režim odgovornima za to što su Hormuški tjesnac i Perzijski zaljev učinili nesigurnima. Iran, čija se obala proteže uz Hormuški tjesnac, poduzeo je mjere na temelju međunarodnog prava kako bi se zaštitio od američke i izraelske agresije i prijetnji, a agresori snose odgovornost za posljedice ove situacije na globalno gospodarstvo. Još uvijek smo u ratnom stanju. Istina je da je navodno proglašen prekid vatre, ali Sjedinjene Države ga opetovano krše od samog početka. Situaciju je dodatno zakomplicirala američka najava ciljanja iranskih luka i brodova, uključujući napad na kontejnerski brod Toska i zadržavanje njegove posade kao talaca. Sve dok postoje ovi uvjeti, nemoguće je jednostrano govoriti o normalizaciji prometa u Hormuškom tjesnacu; ne samo zbog mjera koje smo poduzeli kao obalna država već i zbog zabrinutosti posada i vlasnika brodova koji nerado prolaze ovim područjem.

Osim toga, ne možemo dopustiti da se takva situacija ponovi u budućnosti. Ovo gorko iskustvo koje je rezultat vojne akcije Sjedinjenih Američkih Država i izraelskog režima dovelo je Iran do zaključka da je potrebno uspostaviti posebne protokole kako bi se osigurao siguran prolaz brodova kroz Hormuški tjesnac. Ovaj pristup rezultat je odgovorne odluke vlade Islamske Republike Iran kao obalne države, usmjerene na jačanje sigurnosti ovog plovnog puta u budućnosti.

Kako Iran gleda na prisutnost i aktivnosti američkih snaga u regiji, povećava li to rizik od sukoba?

Američka vojna prisutnost u zemljama regije potiče nesigurnost i podjele te se od svih zemalja u regiji očekujemo da usvoje konstruktivan i odgovoran pristup oblikovanju internih mehanizama kolektivne sigurnosti bez američke intervencije. Smatramo da su nestabilnost i kronična nesigurnost u zapadnoazijskoj regiji rezultat ekspanzionističke politike izraelskog režima te vojne prisutnosti i intervencija izvanregionalnih aktera. Izraelski režim nikada nije težio stabilnosti i miru u regiji i opstanak ovog režima uvjetovan je nastavkom rata i krize, kao i nastavkom okupacije i plana kolonijalnog uništenja Palestinaca. Ignoriranje ove očite činjenice dovest će samo do nastavka i intenziviranja nesigurnosti.

Koliko su međunarodni posrednici u ovom trenutku zaista učinkoviti u približavanju stajališta?

Oman i Pakistan uložili su velike napore kako bi odigrali posredničku ulogu u uspostavljanju mira u zapadnoazijskoj regiji, što Islamska Republika Iran duboko cijeni. Glavni je  problem nedostatak ozbiljne volje dužnosnika Bijele kuće da unaprijede diplomaciju i trajno okončaju rat protiv Irana. Tijekom protekle godine Sjedinjene su Države izigrale diplomatski proces. Izdaja diplomatskog procesa znači da se dovodi u pitanje i kredibilitet posredničke strane, a to nije nimalo ugodno; ne samo za tu zemlju već i za međunarodno pravo i međunarodno-pravne institucije koje su se stoljećima etablirale kao sredstvo mirnog rješavanja sporova između zemalja.

Znače li intenzivirani diplomatski kontakti da ste bliže kompromisu ili da tražite širu međunarodnu podršku?

Iran je dobio dobru međunarodnu podršku. Zemlje koje imaju konstruktivan pogled na budućnost svijeta i regije i nemaju izravan interes za rasplamsavanje sukoba u našoj regiji, osudile su rat. Mnogi zapadni partneri Amerike također su upozorili američke političare na nepromišljenost ovog rata i nesklad s interesima američkog naroda. Velika većina zemalja svijeta i svjetski lideri poput Pape smatraju ovaj rat pogreškom i žele da bude okončan. Rat u našoj regiji koristi samo izraelskom režimu, a taj režim, nažalost, ima veliki utjecaj na politiku Trumpove administracije. O spremnosti Sjedinjenih Država da poslušaju glasove drugih i priznaju svoju pogrešku u pokretanju ovog ilegalnog i brutalnog rata i o njihovoj hrabrosti da odustanu od tvrdoglavih, pogrešnih stajališta o Iranu, uvelike ovisi koliko smo blizu ili daleko od dogovora.

Postoji li realna mogućnost trajnog mira ili ulazimo u fazu dugotrajnog „zamrznutog“ sukoba?

Islamska Republika Iran već dugi niz godina podržava potrebu za trajnim mirom i sigurnošću u zapadnoazijskoj regiji. Teheran je iznosio različite planove u suradnji sa zemljama regije promičući ideju unutarnje sigurnosti, ali sve dok je u zapadnoazijskoj regiji prisutan Izrael kao vlasnik nuklearnog oružja i oružja za masovno uništenje, a bez članstva u NPT-u, koji otvoreno slijedi ideju 'Velikog Izraela' i nekažnjeno napada zemlje u regiji pod lažnim izgovorima, govoriti o uspostavljanju trajnog mira u regiji je šala.

Koju poruku Iran danas želi poslati Europskoj uniji i državama poput Hrvatske u ovom trenutku?

Najbolja poruka jest da poštujete svoju odgovornost u skladu s međunarodnim pravom i prestanete selektivno koristiti međunarodno pravo kao alat, ovisno o tome s koje strane su vaše simpatije. Jedan od najvećih ratnih zločina koje su počinili SAD i Izrael bio je napad na osnovnu školu u gradu Minab u Iranu, u kojem je ubijeno 168 nevine djece. Nismo vidjeli nikakvu osudu od zemalja Europske unije, koje su oduvijek branile ljudska prava. Da se to dogodilo u nekoj drugoj zemlji, koja je od interesa zemljama Europske unije, ovaj bi ratni zločin godinama bio u vrhu europskih medija i tribina europskih političara. Stoga je naš savjet Europskoj uniji da utemelji svoje mišljenje na pravdi, da zauzme stajalište, a ne samo da ugodi SAD-u i Izraelu.

Za kraj, kako komentirate optužbe izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj koji vašu zemlju prikazuje prijetnjom regionalnoj i globalnoj sigurnosti

Činjenice su toliko jasne da ih nikakve laži ni propaganda ne mogu sakriti. Iran nije napao nijednu zemlju stoljećima, a suočava se s režimom koji opetovano napada svoje susjede. Iran je oduvijek poštovao međunarodne granice, a suočava se s režimom koji ignorira rezolucije UN-a o međunarodnim granicama te postupno teži uspostavljanju ''Velikog Izraela''. Dva režima koja posjeduju nuklearne bombe, od kojih ih je jedan već upotrijebio u povijesti, nezakonito i protivno stavu velike većine zemalja svijeta napada državu koja je članica NPT-a i koja je bila podvrgnuta najvećim i najopsežnijim inspekcijama Agencije za atomsku energiju pod izlikom da bi Iran u budućnosti mogao razviti nuklearno oružje, dok izraelski režim već godinama posjeduje nuklearnu bombu, nije zemlja članica NPT-a i ne dopušta bilo kakve inspekcije svojih postrojenja.

Režim kojim vlada ratni zločinac za kojim je međunarodni sud raspisao tjeralicu, nakon što već godinama provodi politiku apartheida i genocida u Palestini i Libanonu, proširio je opseg svojih zločina protiv čovječnosti uz podršku Sjedinjenih Država i započeo ilegalnu, bezobzirnu i neopravdanu agresiju na Iran brutalno terorizirajući svakoga, od vjerskog vođe do učenika.

Srž problema u našoj regiji jest okupacija i barbarizam. Otpor izraelskom režimu u Palestini i Libanonu započeo je godinama i desetljećima prije uspostave Islamske Republike Iran i potlačeni će se narod pod okupacijom nastaviti opirati.

To je stvarnost kojoj ljudi diljem svijeta svjedoče i koje su iz dana u dan sve svjesniji. Prema statistikama međunarodnih pravnih institucija i organizacija za ljudska prava, izraelski je režim samo prošle godine ubio gotovo 250 novinara i bio odgovoran za smrti dvije trećine ubijenih novinara u svijetu. Međutim, u konačnici, osveta usmjerena protiv istine i njezinih zagovornika neće polučiti nikakav učinak, dok ljudi diljem svijeta toga postaju sve svjesniji.

https://www.vecernji.hr/vijesti/iran-nikoga-nije-napao-stoljecima-a-izrael-slijedeci-ideju-velikog-izraela-nekaznjeno-napada-zemlje-u-regiji-1956945