Intervju otpravnika poslova u Veleposlanstvu Islamske Republike Iran in Zagreb za Večernji list

Da Iran nije želio potpisati nuklearni sporazum ne bi uopće pregovarao. Potpisali smo nuklearni sporazum prije mnogo godina. Mi nismo problem. Problem su oni koji ne traže poštena i pravedna rješenja. Oni koji traže moć i silu i željeli bi vidjeti da im se drugi pokoravaju.

INTERVJU: MOHSEN MOHSEN ATAELAHIY

Nekad smo podržavali Hrvatsku i BiH, a danas pomažemo potlačenim narodima u našoj regiji

 

20.07.2025.

Otpravnik poslova u Veleposlanstvu Islamske Republike Iran u Zagrebu o izraelskim napadima, Sjednjenim državama, Hamasu i Hezbollahu.

Dok napetosti na Bliskom istoku dosežu novu razinu nakon niza izraelskih napada na iranske vojne i nuklearne ciljeve, Iran upozorava da će odlučno odgovoriti na svaku novu agresiju. U sjeni eskalacije, prijetnji izlaskom iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i poziva na veću odgovornost međunarodnih institucija poput IAEA-e, razgovarali smo s Mohsenom Ataelahijem, otpravnikom poslova u Veleposlanstvu Islamske Republike Iran u Zagrebu. Otvoreno i oštro progovorio je o izraelskim napadima, američkoj ulozi u regiji, podršci Hezbollahu i Hamasu te o tome što bi moglo spriječiti širi ratni požar na Bliskom istoku.

Prekid vatre je formalno na snazi – ali koliko vjerujete da će Izrael poštivati dogovor, i postoji li realna opasnost od novog vala sukoba?

Izraelski režim kroz povijest pokazuje kako ustrajava u ratu, napetostima i sukobima u regiji. Taj agresivni duh samo se pojačao otkako je Netanyahu došao na vlast. Doveo je svijet na rub velikog rata s teškim ekonomskim, političkim i humanitarnim posljedicama te je Gazu pretvorio u potpunu pustoš. Uvijek se mora biti na oprezu i spreman protiv režima kojeg vodi traženi ratni zločinac.

Netanyahu, Trump i Amerika ponovno prijete napadom na Iran. Je li Iran spreman na novi rat s Izraelom i Amerikom ako do toga dođe?

Desetljeća okrutnih i nezakonitih sankcija bila su usmjerena na smanjenje nacionalne snage Irana, unutarnje kohezije i obrambene moći. Cilj je bio učiniti Iran bespomoćnim, no danas je jasno da je iranska obrambena snaga, zahvaljujući jedinstvu naroda, potpuno pouzdana i učinkovita, bez pomoći drugih. Kad međunarodne organizacije i zemlje koje tvrde da štite svjetski poredak šute, Iran se oslanja na vlastitu snagu – lekciju naučenu tijekom agresije Saddamovog režima.

Spremni smo se braniti i smatramo to svojom dužnošću kad je ugrožen naš teritorij, identitet i suverenitet. Tijekom izraelskih napada postalo je jasno da su i najosjetljiviji vojni objekti Izraela u dohvatu Irana. Kao odgovorna zemlja i suosnivačica UN-a, koristimo svoja prava, uključujući pravo na samoodbranu iz članka 51. Povelje UN-a, da odgovorimo na agresiju.

Iransko jedinstvo i spremnost na odgovor ojačali su, a vjerujemo da globalna zajednica podržava naše postupke. Nažalost, u ljudskoj povijesti uvijek postoje zle sile s kojima se moramo suočiti.

Vidite li ovaj sukob kao ograničeni konflikt ili kao prvi čin šireg regionalnog rata?

Da bismo odgovorili na to, morali bismo dublje razumjeti namjere i planove ratnih huškača. Izraelski napadi na moju voljenu zemlju traju već duže od ovih 12 dana i višestruko su narušili prava i teritorijalni integritet Irana. Izrael se ne ustručava širiti rat na druge zemlje regije, narušavati globalnu trgovinu i ubijati nevine ljude. Ostaje vidjeti do koje će mjere pristaše ovog režima dati zeleno svjetlo za poticanje novog rata i njegovo širenje u regiji.

Hoće li se Hezbollah, Hamas i ostali saveznici Irana u regiji uključiti u rat ako ponovno dođe do sukoba?

Kada smo pomagali balkanskim narodima tijekom njihovih domovinskih ratova, koji su se borili za neovisnost i očuvanje svog identiteta, to nam je bila moralna i ljudska dužnost. Nekada smo podržavali i pomogli Hrvatsku i BiH, a danas pomažemo potlačenim narodima naše regije. Iran vodi vanjsku politiku utemeljenu na tisućljetnim učenjima civilizacija, temeljenu na moralu i pravdi. Nadamo se danu kada će narodi Libanona, Palestine i Jemena živjeti slobodno, daleko od rata i agresije. Snage poput Hezbollaha i Hamasa uživaju našu moralnu podršku u svojoj legitimnoj obrani, i od njih ne očekujemo ništa manje.

Iran je zaprijetio izlaskom iz NPT-a nakon napada na nuklearna postrojenja, hoće li doista istupiti?

Zemlje ulaze ili izlaze iz ugovora ovisno o uvjetima i zahtjevima. Trenutno nemamo namjeru istupiti iz NPT-a. Unatoč teškim sankcijama, atentatima na naše znanstvenike, sabotažama i agresijama, i dalje smo predani ovom ugovoru. Međutim, smatramo da poštivanje odredbi ne bi trebalo biti jednostrano. NPT je danas u složenoj situaciji zbog narušene vjerodostojnosti i učinkovitosti. Iran, kao i većina zemalja bez nuklearnog oružja, izrazito je nezadovoljan sporim napretkom u nuklearnom razoružanju te sumnja u sposobnost NPT-a da smanji nuklearnu prijetnju.

Hoće li Iran potpuno prekinuti suradnju s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA)?

Iran je dugi niz godina blisko i intenzivno surađivao s IAEA-om. Naša nuklearna industrija i mirnodopski program bili su pod strogim nadzorom Agencije. No, unatoč toj transparentnosti, pretrpjeli smo ozbiljne štete upravo zato što smo imali povjerenja u njezin rad. Agencija je često bila selektivna i politički pristrana u pristupu globalnim nuklearnim pitanjima.

Iako je sam glavni direktor IAEA-e više puta potvrdio da Iran ne pokušava proizvesti nuklearnu bombu, neposredno prije izraelskog napada Upravni odbor Agencije izdao je politički motivirano priopćenje koje je, iz naše perspektive, dalo zeleno svjetlo za napad.

Zbog toga će se, iako suradnja neće biti potpuno prekinuta, odvijati pod novim, specifičnim uvjetima koje će definirati Teheran — s ciljem zaštite iranskih nuklearnih objekata i znanstvenika.

Mnogi izvori tvrde da je Iran već dosegao razinu obogaćenja uranija iznad 60 posto. Planira li se daljnje obogaćivanje?

Nastavljamo obogaćivati uran uz nadzor i monitoring Agencije i na temelju mirnodopskih nuklearnih potreba, a to pravo nije samo naše, već vrijedi i za svaku državu članicu. Razina obogaćivanja određuje se na temelju naših potreba. U okviru sporazuma JCPOA ograničili smo razinu obogaćivanja na jednoznamenkastu vrijednost (3,67%), što su SAD obezvrijedile povlačenjem iz JCPOA-e. Uzimajući u obzir kako nam je za proizvodnju lijekova i radiofarmaceutika potrebna viša razina, povećali smo obogaćivanje na 20 %. Kako bismo se suprotstavili prisilnim i okrutnim sankcijama i pokazali da prijetnje i pritisak nisu rješenje, povećali smo razinu obogaćivanja na 60 %.

Kako komentirate tvrdnje da bi Iran mogao već imati tehničku sposobnost za izradu nuklearnog oružja ako odluči krenuti tim putem?

Kao što sam već rekao, izvješća Međunarodne agencije za atomsku energiju više su puta potvrdila da nema preusmjeravanja iranskog mirnodopskog nuklearnog programa na vojne aktivnosti. Obogaćujemo uran na temelju naših prava prema Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja (NPT) i uvijek smo govorili da nemamo vojne ciljeve. Čak ni sada, nakon što smo napadnuti, nismo odustali od naše službene politike da ne nabavljamo nuklearno oružje; politike temeljene na vjerskim fetvama koje proizvodnju, akumulaciju i upotrebu takvog oružja smatraju nehumanom i neislamskom. Ova stara tvrdnja da je Iran uvijek blizu realizaciji atomske bombe služi za obmanjivanje i odvraćanje pažnje svjetske javnosti s činjenice da izraelski režim ima nuklearno oružje, a nije član NPT-a.

Što Iran poručuje Zapadu, koji traži potpuno zaustavljanje iranskog nuklearnog programa, nakon izraelskih i američkih napada?"

Iranski mirnodopski nuklearni program, kao izvor nacionalnog ponosa, nadilazi elektrane, električne mreže ili industrijska postrojenja za obogaćivanje. Radi se o poboljšanju kvalitete života milijuna Iranaca.

Iranski nuklearni program ključni je pokretač održivog razvoja, prosperiteta i napretka u zemlji. Kao polusušna zemlja s ograničenim pristupom vodi, Iran se suočava sa stvarnim izazovima kako bi zadovoljio potrebe rastućeg stanovništva. Nećemo dopustiti nikome da prijetnjom rata i upotrebom sile oduzme našoj naciji volju i poremeti budućnost, prosperitet i razvoj zemlje. Kao članica međunarodne zajednice, nastavit ćemo s našim mirnodopskim nuklearnim programom pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju i o tome se nećemo cjenkati.

Ima li Iran povjerenja u međunarodne institucije poput IAEA-e, s obzirom na to da, kako tvrdite, nisu zaštitile civilne nuklearne objekte od izraelskih napada?

Nažalost, između Irana i IAEA-e izgrađen je zid nepovjerenja. Posebno zabrinjava udarac koji je tim napadima nanesen režimu neširenja nuklearnog oružja (NPT). Napad na nuklearna postrojenja koja su pod nadzorom Agencije, uz šutnju zapadnih zemalja, nije samo kršenje međunarodnog prava, već i otvoreni napad na cijeli sustav kontrole nuklearnog oružja.Agencija nije ispunila svoju temeljnu dužnost – zaštitu lokacija mirnodopskih nuklearnih postrojenja koja su pod njezinim nadzorom. Posljedice napada na takve objekte, i po ljude i po okoliš, mogu biti ozbiljne i dugoročne. IAEA mora pokazati veću odgovornost i predanost svojoj misiji.Cijela međunarodna zajednica – ne samo vlade i službene institucije, već i nevladine organizacije i istaknute osobe – moraju zahtijevati veću odgovornost Agencije. Jer nemar u ovom području može imati opasne i nepopravljive posljedice.

Napad Irana na američku bazu u Kataru bio je odgovor na američke napade. Mislite li da je to bio i posljednji takav napad – ili možemo očekivati nove udare na američke interese u regiji?

Ne mogu sa sigurnošću reći hoće li to biti posljednji napad. Iskreno se nadam da više nikada nećemo biti prisiljeni braniti se zbog tuđe agresije. Naš odgovor na nedavnu američku agresiju bio je utemeljen na međunarodnom pravu i načelu legitimne samoobrane.Naš prioritet ostaje obrana interesa i nacionalne sigurnosti Islamske Republike Iran. Kao što smo pokazali u prošlosti – osobito nakon što su Sjedinjene Države, po izravnom nalogu tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa, u siječnju 2020. godine izvršile atentat na generala Qasema Soleimanija – Iran je odgovorio preciznim napadom na američku bazu Ain al-Assad u Iraku. I u nedavnom slučaju, kada je napadnuta baza al-Udeid u Kataru, naš odgovor bio je odlučan i obramben.Ti napadi nisu bili čin ofenzive, već jasan odgovor na agresiju prema našem teritoriju i kritičnoj infrastrukturi, uključujući nuklearna postrojenja. Iran, zemlja s tisućljetnom poviješću i duboko usađenim osjećajem dostojanstva i neovisnosti, nikada nije započela rat, ali se uvijek časno branila. Naša poruka ostaje poruka legitimne samoobrane. Kad god je moguće, biramo diplomaciju i dijalog, a ne oružje.

Je li moguć ikakav izravan diplomatski kontakt između Teherana I Washingtona nakon posljednjih događaja?

Iran je oduvijek pokazivao da je u načelu spreman pregovarati na temelju međusobnog poštovanja, ali druga strana (Sjedinjene Američke Države) prekršila je multilateralni i međunarodni sporazum (JCPOA) jednostranim povlačenjem iz istog 2018. godine. Ove godine narušile su naš suverenitet, naš zračni prostor te napale naše nuklearne objekte usred pregovora. Diplomacija je dvosmjerna ulica. Prije početka bilo kakvih pregovora morali bismo se uvjeriti jesmo li napadnuti. Svaki pregovor zahtijeva stvaranje okruženja povjerenja, a to trenutno nije moguće.

Koliko je Iran spreman žrtvovati kako bi zadržao pravo na obranu i nuklearni suverenitet, čak i pod cijenu novih sankcija ili izolacije?

Nijedna zemlja ne voli biti sankcionirana ili izolirana. Godinama smo pod okrutnim i nezakonitim sankcijama. Bilo nam je jako teško, ali ne mislim da će identitet i autoritet bilo koje zemlje dopustiti da ju se podvrgne prijetnjama i nezakonitom ponašanju. Možda će uvjeti života i rada postati teži pod sankcijama, ali nikada nećemo prodati svoj integritet, slavu i ponos. To je u krvi Iranaca. Ne slažem se, doduše, s Vama po pitanju izolacije. Većina zemalja osudila je agresiju izraelskog režima na Iran. Nastavit ćemo komunikaciju iako smo pod pritiskom.

Koliko Iran vjeruje u podršku svojih strateških partnera – Kine, Rusije, pa I Turske – u slučaju novog velikog rata?

Pozivamo ne samo ove tri zemlje, već i svaku državu članicu Ujedinjenih naroda predanu međunarodnom pravu i obvezama da brine o miru i stabilnosti. Kada se agresora ni ne osudi, a međunarodnog ubojicu i zločinca ne kazni, zločin se ponavlja. Dužnost je svih da ne šute pred kršenjem međunarodnog prava. Dužnost državnika u svijetu je uspostaviti sigurno okruženje za sve ljude, a ne poticati rat i krvoproliće. Ignoriranje agresije i kršenja međunarodnog prava najveći je nemar koji državnik može počiniti.

Postoji li scenarij u kojem bi Iran mogao potpisati novi nuklearni sporazum ako bi uvjeti bili pošteniji?

Da Iran nije želio potpisati nuklearni sporazum, ne bi uopće pregovarao. Potpisali smo nuklearni sporazum prije mnogo godina. Mi nismo problem. Problem su oni koji ne traže poštena i pravedna rješenja. Oni koji traže moć i silu i željeli bi vidjeti da im se drugi pokoravaju. Dakle, odgovor na Vaše pitanje je vrlo jasan. Unatoč svim izdajama zapadne strane u JCPOA-u, Iran je ponovno spreman za dijalog kako bi postigao "dobar dogovor" i pokazao dobru vjeru s krajnjim ciljem ukidanja sankcija.

Je li američka prisutnost u regiji I dalje percipirana kao izravna prijetnja iranskoj sigurnosti?

Prisutnost Amerike u regiji nije samo prijetnja Iranu, već i svim zemljama u okolini. Pogledajte učinke američke prisutnosti u Afganistanu, Siriji, Iraku i Jemenu – nisu donijeli mir narodima tih zemalja. Više od trideset godina Iran podržava regionalne sigurnosne okvire uz sudjelovanje svih zemalja u regiji kako bi sačuvali sigurnost Perzijskog zaljeva i Bliskog istoka. Najnovija iranska inicijativa je Koalicija nade (HOPE), koja nastoji ukloniti strane snage s tog strateški važnog plovnog puta i uspostaviti mir, stabilnost i gospodarski napredak. Hegemonijska nadmoć Izraela, uz američku podršku, uništava svaku nadu za mir i slabi zemlje regije. Ideja Bliskog istoka bez nuklearnog oružja, koju je Iran predložio, osujećena je od SAD-a i Izraela, što pokazuje njihovu nevjeru u mir i stabilnost.

Kako biste opisali poziciju Irana u aktualnim geopolitičkim odnosima djeluje li obrambeno, iako ga europska javnost često doživljava kao agresora?“

Shvaćam da je zapadni svijet ponekad pod utjecajem pristranih i neobjektivnih medija, ali vjerujem da je današnji čovjek vrlo svjestan i oprezan. Suočavamo se s čovjekom 21. stoljeća i generacijama ljudi koji kritički promišljaju. Ne mislim da bi Vašoj znalačkoj publici bilo preteško raspoznati agresora i žrtvu 12-dnevnog rata nametnutog mojoj zemlji. Dovoljno je pitati uvažene hrvatske građane na ulici, u trgovini, na radnom mjestu i uz more da biste dobili svoj odgovor. Neka mediji, koji pokušavaju iskriviti činjenice zbog novca, straha ili naredbi, nastave svoj posao. Pa jesu li mediji uspjeli zavesti ljude i javno mnijenje svijeta u vezi s pitanjem Palestine i Gaze?

 

https://www.vecernji.hr/vijesti/nekad-smo-podrzavali-hrvatsku-i-bih-a-danas-pomazemo-potlacenim-narodima-u-nasoj-regiji-1877915